Samovrednovanje

Samovrednovanje je sustavan, unutrašnji proces usmjeren na osvjetljavanje trenutačnog stanja u ustanovi, na ustanovljavanje pozitivnih postignuća, detektiranje problema i predlaganje strategija njihova rješavanja te unapređivanje postojećeg stanja. U procesu samovrednovanja sudjeluju svi sudionici odgojno-obrazovnog procesa (djeca, zaposlenici i roditelji) te se provodi prema unaprijed utvrđenoj metodologiji i u skladu s poznatim/dogovorenim kriterijima (područjima vrednovanja).

 

Proces praćenja i vrednovanja sastavni je dio osiguranja kvalitete rada ustanove za rani odgoj. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pruža stručnu i savjetodavnu podršku u provedbi procesa samovrednovanja.


program samovrednovanje        

 

 

 

 

Naš vrtić uključio se  u samovrednovanje  ustanova za rani i predškolski odgoj u Republici Hrvatskoj u 2012./2013. godini te je vrtić dobio mogućnost odgovora na pitanja:
Koliko je dobra naša ustanova?  Koliko je uspješna, kvalitetna? Kako to znamo?  Na temelju čega to zaključujemo? Kako to možemo argumentirati? Što ćemo učiniti da budemo bolji?  Koje su naša prioritetna područja unapređivanja? Koje kratkoročne, a koje dugoročne ciljeve želimo postići? Na koji način?

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) vodio je sve korake samovrednovanja uz stručne i konkretne naputke dobivene u Priručniku za samovrednovanje ustanova za rani i predškolski odgoj, te smo u svakom trenutku imali mogućnost stručne pomoći profesorice  Sandre Antulić (NCVVO).

Na samom početku osvijestili smo potrebu samovrednovanja kao mogućnosti unapređivanja kvalitete naše odgojne prakse i pružanja jednakih mogućnosti svakom djetetu u RH  uz osvješćivanje kvalitete standarda za sve sudionike  procesa ranog odgoja.

Definirano je što je kvalitetan vrtić:
"Kvalitetan dječji vrtić je onaj koji potiče rast i razvoj svakog djeteta, svakog roditelja, svakog djelatnika i okoline u kojoj živi. "

Definirana su i ključna područja kvalitete na kojima je provedeno samovrednovanje, a to su:

  • Strategija ustanove
  • Strategijsko vođenje ustanove
  • Ozračje i kultura ustanove
  • Prostorno-materijalni i tehnički uvjeti rada
  • Zdravstveno higijenski aspekti rada i kulture
  • Ljudski resursi
  • Suradnja s užom i širom okolinom
  • Kurikulum, proces
  • Praćenje i vrednovanje

Prvi korak u procesu samovrednovanja bio je oformiti Tim za kvalitetu koji u vrtiću provodi korake s procesa samovrednovanja. Podaci o trenutnom stanju su prikupljeni putem upitnika koji je izradio NCVVO. Analizirana su ključna područja kvalitete rada ustanove ranog i predškolskog odgoja koja se odnose na različite segmente djelovanja ustanova. Analiza upitnika je provedena od strane NCVVO te su rezultati dostavljeni Timu za kvalitetu u vrtiću.

Tim za kvalitetu je proučio rezultate, razmotrio mogućnosti poboljšanja, moguće prepreke te je odlučeno u ped. god. 2013./14. staviti veći naglasak na poboljšanje kulture ustanove, a u 2014./15. na suradnju s roditeljima te nastaviti rad na poboljšanju kulture ustanove.

Kultura ustanove
Kultura ustanove je određena kvalitetom odgoja i obrazovanja u ustanovi za rani odgoj, često se naziva i klima ili ozračje. Kultura ustanove nastaje kao rezultat česte uporabe određenih odgojno obrazovnih postupaka, kao i međusobnih odnosa djece, odnosa djece, roditelja i odgojitelja, te odgojitelja i drugih stručnih djelatnika ustanove. Pod kulturom ustanove za rani odgoj podrazumijevaju se norme i očekivanja odgojitelja i drugih djelatnika, njihova prava i obveze, uloge i odnosi svih članova ustanove koji se odražavaju na sve formalne i neformalne interakcije odraslih i djece.

Suradnja s užom i širom društvenom zajednicom – Suradnja s roditeljima
Kvalitetna uključenost roditelja u rad ustanove određuje kvalitetu odgoja i učenja djece, ali je i prilika za razvoj njihovih roditeljskih kompetencija.

Kvalitetna i recipročna međusobna komunikacija omogućuje roditeljima i odgojiteljima zajedničko razumijevanje djece, koji nitko od njih ne bi mogao ostvariti sam, bez udjela onog drugog.

Stvarno poboljšanje kvalitete ustanova za rani odgoj dolazi iznutra, a ne nameće se izvana.
Kvalitetna odgojno-obrazovna praksa uvijek je kolektivno a ne individualno postignuće.

Roditelji su ravnopravni sudionici odgojno-obrazovnog procesa te glavni saveznici u unapređivanju kvalitete ustanove za rani odgoj.


SAMO JE NAJBOLJE DOVOLJNO DOBRO ZA DIJETE!